namigívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. namìgujēm, 3. l. mn. namìgujū, imp. namìgūj, aor. namigívah, imperf. namìgīvāh, prid. r. namigívao davati komu znakove zatvaranjem ili stiskanjem očnoga kapka; vidski parnjak: namignuti

nàmignuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàmignēm, 3. l. mn. nàmignū, imp. nàmigni, aor. nàmignuh, prid. r. nàmignuo dati komu znak zatvaranjem ili stiskanjem očnoga kapka; vidski parnjak: namigivati

namijéniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmijēnīm, 3. l. mn. nàmijēnē, imp. namijéni, aor. namijénih, prid. r. namijénio, prid. t. nàmijēnjen 1. odrediti namjenu i svrhu čega [~ novac obnovi] 2. odrediti koga kao korisnika čega [Knjigu je namijenio djeci.]; vidski paranjak: namjenjivati

namirìsati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. namìrišēm, 3. l. mn. namìrišū, imp. namirìši, aor. namirìsah, prid. r. namirìsao, prid. t. nȁmirisān 1. njuhom osjetiti koga ili što [~ divljač]; sin. nanjušiti 2. pren. predosjetiti, naslutiti da će se što dogoditi [~ opasnost; ~ dobru zaradu]; sin. nanjušiti • namirìsati (se) prijel. učiniti koga ili što mirisnim [~ tijelo novim mirisom; namirisati se ružinim uljem]

namíriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmīrīm, 3. l. mn. nàmīrē, imp. namíri, aor. namírih, prid. r. namírio, prid. t. nàmīren ispuniti obvezu prema komu [~ dug; ~ vjerovnike] • namíriti (se) prijel. osigurati sve što je komu potrebno, zadovoljiti čije potrebe [~ djecu]; vidski paranjak: namirivati

namirívānje

im. s. G namirívānja 1. ispunjavanje obveza prema komu 2. osiguravanje svega što je komu potrebno, zadovoljavanje čijih potreba

namirívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. namìrujēm, 3. l. mn. namìrujū, imp. namìrūj, aor. namirívah, imperf. namìrīvāh, prid. r. namirívao, prid. t. namìrīvān ispunjati obveze prema komu [~ dug; ~ vjerovnike] • namirívati (se) prijel. osiguravati sve što je komu potrebno, zadovoljavati čije potrebe; vidski paranjak: namiriti

námīrnica

im. ž. G námīrnicē; mn. N námīrnice, G námīrnīcā ono što se proizvodi za prehranu, prehrambeni proizvod

nàmjena

im. ž. G nȁmjenē; mn. N nȁmjene, G nȁmjēnā svrha koja se određuje kojemu proizvodu ili poslu

nȁmjenskī

prid. G nȁmjenskōg(a); ž. nȁmjenskā, s. nȁmjenskō koji se odnosi na kakvu namjenu [~ kredit]; ant. nenamjenski

namjenjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. namjènjujēm, 3. l. mn. namjènjujū, imp. namjènjūj, aor. namjenjívah, imperf. namjènjīvāh, prid. r. namjenjívao, prid. t. namjènjīvān 1. određivati namjenu ili svrhu čemu [~ novac obnovi] 2. određivati koga kao korisnika čega [Svoje knjige namjenjuje djeci.]; vidski paranjak: namijeniti

nȁmjera

im. ž. G nȁmjerē; mn. N nȁmjere, G nȁmjērā ono što je tko odlučio učiniti, zamisao o kakvu djelovanju; sin. nakana, naum

námjēran

prid. G námjērna; odr. námjērnī, G námjērnōg(a); ž. námjērnā, s. námjērnō koji je učinjen vlastitom voljom i s namjerom [~ udarac; namjerna radnja]; sin. hotimičan; ant. nehotičan, nehotimičan, nenamjeran, slučajan

namjerávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. namjèrāvām, 3. l. mn. namjerávajū, imp. namjèrāvāj, aor. namjerávah, imperf. namjèrāvāh, prid. r. namjerávao, prid. t. namjèrāvān imati namjeru što učiniti [Sutra namjeravam ići u kino.]; sin. kaniti, misliti

nàmjeriti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàmjerīm se, 3. l. mn. nàmjerē se, imp. nàmjeri se, aor. nàmjerih se, prid. r. nàmjerio se nepredviđeno naići na koga, susresti se s kim [~ na dobre ljude]

námjērnī

prid. G námjērnōg(a); ž. námjērnā, s. námjērnō koji se odnosi na namjeru [namjerna rečenica]

námjērnica

im. ž. G námjērnicē; mn. N námjērnice, G námjērnīcā žena koja se slučajno našla na kojemu mjestu [putnica ~]

námjērničin

prid. G námjērničina; ž. námjērničina, s. námjērničino koji pripada namjernici

námjērnīk

im. m. G námjērnīka, V námjērnīče; mn. N námjērnīci, G námjērnīkā osoba koja se slučajno našla na kojemu mjestu [putnik ~]

námjērno

pril. vlastitom voljom i s namjerom [~ izazvati nesporazum; ~ udariti]; sin. hotimice, hotimično; ant. nehotice, nehotično, nenamjerno, slučajno

námjesnica

im. ž. G námjesnicē; mn. N námjesnice, G námjesnīcā 1. upraviteljica pokrajine ili zemlje 2. predstavnica suverena ili središnje vlade; sin. guvernerka

námjesničin

prid. G námjesničina; ž. námjesničina, s. námjesničino koji pripada namjesnici; sin. guvernerkin

námjesničkī

prid. G námjesničkōg(a); ž. námjesničkā, s. námjesničkō koji se odnosi na namjesnike; sin. guvernerski

námjesnīk

im. m. G námjesnīka, V námjesnīče; mn. N námjesnīci, G námjesnīkā 1. upravitelj pokrajine ili zemlje 2. predstavnik suverena ili središnje vlade; sin. guverner

nàmjestiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmjestīm, 3. l. mn. nàmjestē, imp. nàmjesti, aor. nàmjestih, prid. r. nàmjestio, prid. t. nàmješten 1. postaviti koga ili što na određeno mjesto ili u određeni položaj [~ knjigu na polici; ~ slomljenu kost]; vidski parnjak: namještati 2. učiniti što spremnim za uporabu [~ krevet; ~ stol]; sin. napraviti; vidski parnjak: namještati 3. prilagoditi potrebama ili zahtjevima [~ parametre; ~ visinu sjedala]; sin. (podesiti); vidski parnjak: namještati 4. popuniti namještajem [~ kuhinju]; vidski parnjak: namještati 5. razg. v. zaposliti 6. pren. učiniti da tko dobije ono na što nema pravo [~ pobjedu]; vidski parnjak: namještati • nàmjestiti se povr. 1. zauzeti određeni položaj [~ se pred ogledalom]; vidski parnjak: namještati se v. pod namještati 2. razg. zauzeti ugodan položaj [~ se u naslonjaču]; vidski parnjak: namještati se v. pod namještati 3. razg. v. zaposliti se pod zaposliti

nàmjesto

prij. G označuje da se tko ili što zamjenjuje kime ili čime [Došao je ~ njega.; jesti voće ~ kolača]; sin. mjesto, umjesto

nȁmještāj

im. m. G nȁmještāja pokretni predmeti kojima je opremljen stan ili radne prostorije [kuhinjski ~; školski ~; uredski ~]

namjéštānje

im. s. G namjéštānja 1. postavljanje koga ili čega na određeno mjesto ili u određeni položaj 2. prilagođivanje potrebama ili zahtjevima 3. popunjavanje namještajem 4. razg. v. zapošljavanje 5. zauzimanje određenoga položaja

namjéštati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmjēštām, 3. l. mn. namjéštajū, imp. nàmjēštāj, aor. namjéštah, imperf. nàmjēštāh, prid. r. namjéštao, prid. t. nàmjēštān 1. postavljati koga ili što na određeno mjesto ili u određeni položaj [~ knjigu na polici; ~ slomljenu kost] 2. činiti što spremnim za uporabu [~ krevet; ~ stol] 3. prilagođivati potrebama ili zahtjevima [~ parametre; ~ visinu sjedala]; sin. (podešavati) 4. popunjavati namještajem [~ kuhinju] 5. razg. v. zapošljavati 6. pren. učiniti da tko dobije ono na što nema pravo [~ pobjedu] • namjéštati se povr. 1. zauzimati određeni položaj [~ se pred ogledalom] 2. razg. zauzeti ugodan položaj [~ se u naslonjaču]; vidski paranjak: namjestiti

namješténje

im. s. G namješténja; mn. N namješténja, G namješténjā mjesto u ustroju kakve tvrtke, ustanove, udruge i sl. na kojemu osoba obavlja djelatnost redovito i za plaću [~ učitelja]; sin. radno mjesto v. pod mjesto, posao, zaposlenje;

namòčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmočīm, 3. l. mn. nàmočē, imp. namòči, aor. namòčih, prid. r. namòčio, prid. t. nàmočen staviti što u tekućinu, učiniti što mokrim [~ rublje]; vidski parnjak: namakati

námot

im. m. G námota; mn. N námoti, G námōtā v. namotaj

nȁmotāj

im. m. G nȁmotāja; mn. N nȁmotāji, G nȁmotājā ono što je dobiveno namatanjem; sin. klupko, ( namot), smotak

namòtati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. namòtām, 3. l. mn. namòtajū, imp. namòtāj, aor. namòtah, prid. r. namòtao, prid. t. nȁmotān 1. motajući skupiti što [~ vunu] 2. skupljajući motanjem oblikovati što [~ klupko]; ant. razmotati; ant. odmotati; Vidski parnjaci: namatati, namotavati

namotávānje

im. s. G namotávānja usp. namatanje

namotávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. namòtāvām, 3. l. mn. namotávajū, imp. namòtāvāj, aor. namotávah, imperf. namòtāvāh, prid. r. namotávao, prid. t. namòtāvān usp. namatati

namr̀goditi

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. namr̀godīm, 3. l. mn. namr̀godē, imp. namr̀godi, aor. namr̀godih, prid. r. namr̀godio, prid. t. namr̀gođen izrazom pokazati neraspoloženje (o licu) • namr̀goditi se povr. izrazom lica pokazati neraspoloženje [Namrgodio se zbog njezinih riječi.]; sin. namrštiti se pren. v. pod namrštiti

namr̀gođenōst

im. ž. G namr̀gođenosti, I namr̀gođenošću/namr̀gođenosti osobina onoga koji je namrgođen ili svojstvo onoga što je namrgođeno; sin. mrgodnost, smrknutost

namr̀štiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmrštīm, 3. l. mn. nàmrštē, imp. namr̀šti, aor. namr̀štih, prid. r. namr̀štio, prid. t. nàmršten napraviti bore (o čelu ili licu) • namr̀štiti se povr. 1. promijeniti izraz lica nabiranjem čela ili obrva [~ se zbog sunca] 2. pren. izrazom lica pokazati neraspoloženje [Namrštio se zbog njezinih riječi.]; sin. namrgoditi se v. pod namrgoditi

nàmučiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmučīm, 3. l. mn. nàmučē, imp. nàmuči, aor. nàmučih, prid. r. nàmučio, prid. t. nàmučen zadati komu muke, izložiti koga muci [~ ljude poslom] • nàmučiti se povr. imati mnogo posla i brige oko čega [~ se oko vrta; ~ se u životu]

nȁndu

im. m. G nȁndua, DL nȁnduu; mn. N nȁndui, G nȁndūā zool. velika južnoamerička ptica iz skupine nojevka

nànijēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nanèsem, 3. l. mn. nanèsū, imp. nanèsi, aor. nȁnijēh/nanèsoh, prid. r. m. nȁnio, ž. nȁnijēla, s. nȁnijēlo, mn. nȁnijēli, prid. t. nanèsen 1. donijeti sa sobom ili ostaviti za sobom [Voda je nanijela pijesak.; Vjetar je nanio lišće.] 2. staviti sloj čega na kakvu površinu [~ boju na sliku] 3. prouzročiti ili izazvati kakav, najčešće neželjen, učinak [~ nepravdu; ~ štetu]; vidski paranjak: nanositi

nanìšaniti

gl. svrš. prijel. naciljati

nanízati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nànīžēm, 3. l. mn. nànīžū, imp. naníži, aor. nanízah, prid. r. nanízao, prid. t. nànīzān 1. staviti ili poredati što u niz [~ bisere; ~ dukate] 2. ostvariti jedno za drugim [~ pobjede; ~ uspjehe] • nanízati se povr. 1. postaviti se u niz [Automobili su se nanizali na ulici.] 2. pojaviti se jedno za drugim [Pred očima su mi se nanizale slike iz djetinjstva.]

nȁnometar

im. m. G nȁnometra, I nȁnometrom; mn. N nȁnometri, G nȁnometārā fiz. mjerna jedinica za duljinu, milijarditi dio metra (nm)

nanoračùnalo

im. s. G nanoračùnala; mn. N nanoračùnala, G nanoračùnālā inform. računalo kod kojega se integrirani krugovi mogu vidjeti samo s pomoću mikroskopa

nános

im. m. G nánosa; mn. N nánosi, G nánōsā geol. naslaga koju je nanio vjetar, voda ili ledenjak

nanòsiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nànosīm, 3. l. mn. nànosē, imp. nanòsi, aor. nanòsih, imperf. nànošāh/nanòsijāh, prid. r. nanòsio, prid. t. nànošen 1. donositi sa sobom ili ostavljati za sobom [Voda nanosi pijesak.; Vjetar nanosi lišće.] 2. stavljati sloj čega na kakvu površinu [~ boju na sliku] 3. prouzročivati ili izazivati kakav, najčešće neželjen, učinak [~ nepravdu; ~ štetu]; vidski paranjak: nanijeti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga